< rujan, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Koji smo danas dan.
Mi smo svi dani
prijateljice moja,
Mi smo čitav život
ljubavi moja.
Mi se volimo i mi živimo,
a ne znamo što je to život
i ne znamo što je to dan
i ne znamo što je to ljubav.


MusicPlaylist



Bilješka o piscu:
Mi smo Megi i Andrea, idemo u GMM,
Živimo u Slav. Brodu i okolici,
I pozdravljamo sve vas drage čitatelje i
vas u studiju i režiji.

I naša visočanstva

Jednostavno MI
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Megi
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Andrea, hehe
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

S Nanom Sanjom
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Viki, Stipo, Panić i mi
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

s Tinom i Reljićem
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sa Anom
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Megi, Marija,Sanja,Nana
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Reljic
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

R.I.P. Volim te...
...fališ mi...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
A samo sam željela taj most
ponekad prelaziti s tobom...



....
...K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.

Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.

...Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, da l' čovek išta rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?
(Balašević-Slovenska)




.....


Ja sam tu...
da pruzim sto ne mogu...
obecam sto ne ide...
slazem kad ne treba...

Ja sam tu...
da se mijenjam iz korjena...
svaka na gore je promjena...

Ja sam tu...
u oci da ne gledam...
da najbolje izgledam...
kad se najgore osjecam...

Ja sam tu...
da ti kazem sto ne mislim...
da se kunem kad izmislim...


.....

Volim te ne zbog toga što si ti,
nego zbog toga što sam ja kad sam pored tebe.

Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze,
a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.

Samo zato što te netko ne voli onako kako bi htjela,
ne znači da nisi voljena cijelim njegovim bićem.

Pravi prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku i dodiruje tvoje srce.

Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored
njega i znaš da ga nikad nečeš imati.

Nikad se ne prestaj smijati, čak ni onda kad si tužna...
možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh.

Možeš biti samo osoba na ovom svijetu,
ali za nekoga si ti cijeli svijet.

Nemoj provoditi vrijeme s nekim kome nije stalo
provoditi ga s tobom.

Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi
prije nego što upoznaš pravoga, a onda ćeš mu,
kada se to dogodi, biti zahvalna.

Ne plači zato što se završilo,
smij se zato što se dogodilo.

Uvijek će biti ljudi koji će te povrijediti...
nastavi vjerovati ali samo budi opreznija.

Postani bolja osoba i budi sigurna da znaš
tko si prije nego što sretneš nekoga novoga,
a nadaj se da ta osoba zna tko si.

Ne opiri se...
najbolje stvari se događaju onda kad ih ne očekuješ.

NIŠTA SE NE DOGAĐA BEZ RAZLOGA!


...bez tebe drveni konjići
tužno stoje, dođi
iz plave boce se pojavi
bar jednu želju ispuni
i dodaj svjetu malo boje,
čudo moje...

Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Antun Branko Šimić


Ima nešto...

Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge.
Vidim kako veselo obljećeš,
kao leptir oko moje tuge.


Ima nešto u tom što me nećeš,
nešto, čemu ni sam ne znaš ime.
Sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači-ne zaboravi me.


Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umrijeću
Ima nešto u tom što me nećeš
I u tome što ja tebe neću.

Duško Trifunović

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Nana
Muki
Jelena
Dajana
Nikolinar
Maja
Tina

Evo pjesme koje volimo

Đorđe Balašević
Ringišpil


Curi od jutros od četiri-pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise.

Poliva kiša al' to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k'o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kiše.

Vreme se vuče k'o teretni voz,
gde li večeras da pomolim nos?
Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da.

Prolazi vreme, al' to mu je manir,
i sve je to plitko k'o plekani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.

O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.

Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, čudo moje.

Veče se klati k'o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip
- gravitacija začas uzima svoje.

Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al' shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija.

O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.

Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje.

Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.

O, daj okreni...

sustajem, odustajem...

taj ringišpil u mojoj glavi...



Svirajte mi "Jesen stiže, dunjo moja"

Toga jutra sam stigao putničkom klasom,
pa kući sa stanice časom,
kroz bašte i prečice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.

Ušao sam na prstima,
mati beše već budna i brzo se prekrstila.
Reče: "Prošlo je k'o za čas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati a ti ćeš birati".

Svadba beše k'o svadba, i šta da se priča,
parada pijanstva i kiča
i poznata cura u belom.
Već po redu poželeh im zdravlja i sreće,
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom.

Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati!"

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...

Retko odlazim kući a pišem jos ređe,
i slike su bleđe i bleđe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poručim piće i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.

Nikom ne pričam o tome.
Brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...

Zlatan Stipišić - Gibonni
Ovo mi je škola


Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije

Oooo ooo

Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije

Oooo ooo
Ako ikad vratim vjeru u tebe
Oooo ooo
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo

Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije

Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.

Parni Valjak - Sunčanom stranom

Gdje sam bio ja
kad se sreća djelila
NE ZNAM

Gdje sam bio ja
kad si stvari spremila
NE ZNAM

Znam da nisam bio tu
kada si me trebala
i sav taj teški teret
mjesto mene ti si nosila

A ja sam sunčanom stranom
gradom hodao
i tako malo, tako malo
sam tebi pružio
Znam da sam kriv ali vjeruj mi
uvijek ću te voljeti
ja nisam kao ti
ja se bojim odrasti

Gdje sam bio ja
kad se pamet dijelila
NE ZNAM

Zašto sve što dotaknem
na krivo okrenem
NE ZNAM

Znam da vrijeme pobjegne
čovjek se ni ne snađe
al lakše mi se vratiti
kada znam da me čekaš ti

utorak, 30.09.2008.

..ne spava mi se , ne umire mi se , samo bih da putujem po poljanama nebeskim....

Samo ja.
Malena za ovaj svijet.
Velika za svoje misli.
Isprepletena u svojoj boli.
Izmučena današnjicom.
Dižem se sa prljavog poda.
Uvijek. I idem dalje.
I samo dalje.
Sa suncem u kosi.
I smiješkom na licu.
Ja. Tako savršena.
I voljena. Tako volim.
I jesam.

by: Andrea i Megi



| komentari (0) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.